NAJDRAŽE MJESTO- POLJUD!

Sunce je već polako zalazilo iza Marjana, a splitski Poljud bio je spreman za još jednu nezaboravnu utakmicu. Hajduk protiv rivala, tribine pune, baklje pale. Kao fotograf, znao sam da je ovo više od obične utakmice – ovo je priča o strasti, ponosu i ljubavi prema klubu.

Stajao sam uz sami rub terena, s kamerom spremnom, dok je Torcida dizala atmosferu do usijanja. Zvuk bubnjeva i pjesma s tribina odjekivali su stadionom. Osjećao sam kako mi srce kuca u ritmu navijanja. Prvi kadar uhvatio sam već na samom početku – igrači izlaze na travnjak, lica ozbiljna, fokusirana, ali u očima sjaj koji se ne može sakriti.

Tijekom utakmice, nisam samo pratio loptu, već i emocije. Trenerove gestikulacije, trenutak kada je igrač pogodio prečku, pao na koljena i uhvatio se za glavu – to su bile priče koje sam želio zabilježiti. A onda, u 78. minuti, Poljud je eksplodirao. Gol za Hajduk! Podigao sam kameru i uhvatio trenutak kada se cijeli stadion digao na noge, a igrači slavili kao jedno. Ta energija, taj trenutak – znao sam da će ta fotografija govoriti više od tisuću riječi.

Kad je sudac odsvirao kraj, ostao sam još malo na travnjaku. Tribine su se polako praznile, ali osjećaj zajedništva, pjesma i baklje ostali su u zraku. Pogledao sam svoje fotografije i osjetio ponos. Ovo nije bilo samo slikanje utakmice – ovo je bilo bilježenje povijesti. A za mene, kao fotografa, nema veće časti nego uhvatiti srce i dušu Poljuda.

Dok sam pakirao opremu, pomislio sam: „Ovo je razlog zašto volim svoj posao.” Svaka utakmica je nova priča, a svaka fotografija komadić te čarolije.