NAJDRAŽE MJESTO- POLJUD!
Sunce je već polako zalazilo iza Marjana, a splitski Poljud bio je spreman za još jednu nezaboravnu utakmicu. Hajduk protiv rivala, tribine pune, baklje pale. Kao fotograf, znao sam da je ovo više od obične utakmice – ovo je priča o strasti, ponosu i ljubavi prema klubu.
Stajao sam uz sami rub terena, s kamerom spremnom, dok je Torcida dizala atmosferu do usijanja. Zvuk bubnjeva i pjesma s tribina odjekivali su stadionom. Osjećao sam kako mi srce kuca u ritmu navijanja. Prvi kadar uhvatio sam već na samom početku – igrači izlaze na travnjak, lica ozbiljna, fokusirana, ali u očima sjaj koji se ne može sakriti.
Tijekom utakmice, nisam samo pratio loptu, već i emocije. Trenerove gestikulacije, trenutak kada je igrač pogodio prečku, pao na koljena i uhvatio se za glavu – to su bile priče koje sam želio zabilježiti. A onda, u 78. minuti, Poljud je eksplodirao. Gol za Hajduk! Podigao sam kameru i uhvatio trenutak kada se cijeli stadion digao na noge, a igrači slavili kao jedno. Ta energija, taj trenutak – znao sam da će ta fotografija govoriti više od tisuću riječi.
“When words become unclear, I shall focus with photographs. When images become inadequate, I shall be content with silence.”
Kad je sudac odsvirao kraj, ostao sam još malo na travnjaku. Tribine su se polako praznile, ali osjećaj zajedništva, pjesma i baklje ostali su u zraku. Pogledao sam svoje fotografije i osjetio ponos. Ovo nije bilo samo slikanje utakmice – ovo je bilo bilježenje povijesti. A za mene, kao fotografa, nema veće časti nego uhvatiti srce i dušu Poljuda.
Dok sam pakirao opremu, pomislio sam: „Ovo je razlog zašto volim svoj posao.” Svaka utakmica je nova priča, a svaka fotografija komadić te čarolije.